Članstvo

ŠTO JE SINDIKAT?

SINDIKAT je demokratska organizacija koju su stvorili i vode radnici, kako bi:

  • zaštitili svoje radno mjesto, jer se jedino radnici organizirani u sindikat mogu suprotstaviti svakom kršenju pravila, šikaniranju i sličnim nedopuštenim radnjama
  • poboljšali uvjete rada,  pripadajući sindikatu svoje djelatnosti koji će najbolje znati probleme svojih radnika i kako ih riješiti
  • kolektivno pregovarali, što je monopol sindikata, a brojnost članstva osigurava razinu i snagu
  • tražili bolji životni standard,
  • osigurali načine izražavanja radničkih pogleda na probleme društva, jer je to jedina organizacija u kojoj radnik slobodno iznosi svoja mišljenja, primjedbe i prijedloge
  • postali članom organizacije čija su prava zaštićena međunarodnim konvencijama i ugovorima koje je prihvatila i potpisala BiH

Kao i u drugim zemljama svijeta, radnički sindikat stječe svoju pravnu osobnost registracijom u ministarstvu pravosuđa. Registraciji prethode izbori na kojima radnici biraju svoje sindikalne predstavnike, koji će znati i htjeti štititi njihove interese. Povjerenik zakonski zaštićen od šikaniranja i drugih nedopuštenih radnji od strane poslodavca.

 

ZAŠTO RADNICI TREBAJU SINDIKAT?

Osnivanje sindikata neizbježno je uvijek kada postoje dvije skupine ljudi s različitim interesima:

  • interesom  poslodavca da dobije što više rada za što manju cijenu,
  • interesom radnika da za svoj rad i pruženu uslugu dobiju primjerene plaće.

Zbog tako suprotstavljenih interesa, radnici se okupljaju kako bi se zajedničkim zahtjevima suprotstavili interesima poslodavaca, i prisilili ih da o tome pregovaraju.

Radnici sami ( pojedinačno ) ne mogu ništa postići u vlastitoj zaštiti:

  • od štetnih postupaka poslodavaca (otpuštanje radnika i sl.),
  • za osiguranje boljih uvjeta rada,
  • u borbi za zakone koji su temelj radničkih prava.

No, u zajednici radnici više nisu nemoćni. Pomoću  SNAŽNOG SINDIKATA radnici se mogu, kao ravnopravni, sastati s poslodavcem, pregovarati o svemu što je radnički interes, i tako vratiti ponos osoba i život dostojan čovjeka koji svoj rad mijenjaju za primjerenu plaću. To je i način kako se stječe određena kontrola nad svojim životom i životnim uvjetima o kojima se mora partnerski pregovarati, a o kojima ne odlučuje samo poslodavac!

 

VAŽNA NAČELA SINDIKALIZMA

Tri su važna načela sindikalizma:

  • JEDINSTVO
  • NEOVISNOST
  • DEMOKRATSKE METODE

JEDINSTVO podrazumijeva neograničenu SOLIDARNOST među radnicima na principu “svi za jednoga – jedan za sve”. Čvrstim zajedništvom radnici mogu mnogo postići, stoga je cilj sindikata 100 postotno članstvo, a u praksi – što veći postotak članova sindikata. Snaga i utjecaj sindikata u odnosima s poslodavcem ovise o broju radnika koji su članovi sindikata – što ih je više, snaga sindikata je veća!

Članstvo u sindikatu ne ovisi o rasi, religiji, uvjerenju, spolu, kvalifikaciji. U sindikatu su svi članovi isti!

Sindikat mora imati mjesnu, regionalnu i nacionalnu razinu, ali se ključne stvari rješavaju na nacionalnoj razini, jer niže razine ne mogu ostvariti dovoljno snažnu pregovaračku snagu, i ne mogu biti mjerodavni za široki spektar problema u mjerodavnom zastupanju interesa radnika.

Sindikati ne smiju biti zatvorena društva i ne smiju biti ničiji instrument. Sindikat treba biti otvoren za sve radnike koji dragovoljno pristupaju, jer u slučaju ozbiljnih sindikalnih akcija treba računati i na one radnike koji nisu članovi sindikata, a koji mogu pomoći, umjesto da su neprijatelji i da otežavaju akciju, kao npr. štrajkolomci i sl. Sindikat se uvijek mora boriti za dobro svih radnika, i na taj način pridobivati članstvo.

NEOVISNOST podrazumijeva da se sindikat profilira kao interesna organizacija, koja je neovisna od stranaka, vlasti, poslodavca, pojedinaca, državnih i vjerskih institucija. Sindikat mora udovoljavati jedino potrebama svojeg članstva i njega jedino njegovi članovi mogu kontrolirati, u smislu zastupanja njihovih interesa. To ne podrazumijeva apstinenciju članova sindikata od stranačkog, vjerskog ili drugog angažiranja u smislu zadovoljavanja svojih vjerskih ili građanskih potreba, ali se to ne smije dovoditi u svezu sa sindikalnim djelovanjem.

DEMOKRATSKE METODE temelje se na dragovoljnosti organizacije koja ne može biti jaka i djelotvorna ako članstvo ne sudjeluje u aktivnostima i borbama koje sindikat vodi. Istovremeno, sudjelovanje članstva podrazumijeva da organizaciju čine članovi, a ne samo sindikalni aktivisti ili dužnosnici.

Stoga je demokracija bitan stup sindikalizma.

U praksi demokratske metode znače:

  • odluke koje donosi sindikat trebaju biti izraz volje većine članova,
  • svaki član ima pravo biti upoznat sa statutom sindikata i pravilima sindikata, a to mu omogućuje sudjelovanje u donošenju sindikalnih odluka od interesa za cjelokupno članstvo,
  • svi članovi trebaju imati ista prava i obveze, ali i dužnosti i povlastice,
  • predstavnike sindikata, dužnosnike i odgovorne osobe treba u određenim vremenskim razdobljima birati tajnim glasovanjem na svim razinama sindikalnog organiziranja, i oni su odgovorni cjelokupnom članstvu koje ih je biralo,
  • članove sindikata treba povremeno upoznati sa svim sindikalnim aktivnostima koje članstvo treba analizirati i ocjenjivati.

SINDIKATI SU TRADICIONALNO DEMOKRATSKE INTERESNE

ORGANIZACIJE KOJE UNAPREĐUJU DEMOKRACIJU I PRISTUPAČNE

SU NAJŠIRIM KRUGOVIMA DRUŠTVA, STOGA SE SMATRAJU

 Š K O L O M     D E M O K R A C I J E !